Ecclesiastes 4

1Opet vidjeh sve nepravde koje se čine pod suncem, i gle, suze onijeh kojima se čini nepravda, i nemaju ko bi ih potješio ni snage da se izbave iz ruku onijeh koji im čine nepravdu; nemaju nikoga da ih potješi.

2Zato hvalih mrtve koji već pomriješe više nego žive koji još žive. 3Ali je bolji i od jednijeh i od drugih onaj koji još nije postao, koji nije vidio zla što biva pod suncem.

4Jer vidjeh svaki trud i svako dobro djelo da od njega biva zavist čovjeku od bližnjega njegova. I to je taština i muka duhu.

5Bezumnik sklapa ruke svoje, i jede svoje tijelo. 6Bolja je jedna grst u miru nego obje grsti s trudom i mukom u duhu.

7Opet vidjeh taštinu pod suncem: 8Ima ko je sam, inokosan, nema ni sina ni brata, i opet nema kraja trudu njegovu, i oči njegove ne mogu da se nasite bogatstva; a ne misli: za koga se mučim i oduzimam svojoj duši dobra? I to je taština i zao posao.

9Bolje je dvojici nego jednomu, jer imaju dobru dobit od svoga truda. 10Jer ako jedan padne, drugi će podignuti druga svojega; a teško jednomu! ako padne, nema drugoga da ga podigne. 11Jošte ako dvojica spavaju zajedno, grije jedan drugoga; a jedan kako će se zgrijati?

12I ako bi ko nadjačao jednoga, dvojica će mu odoljeti; i trostruka vrvca ne kida se lako.

13Bolje je dijete ubogo a mudro nego car star a bezuman, koji se već ne zna poučiti. 14Jer jedan izlazi iz tamnice da caruje, a drugi koji se rodi da caruje osiromaši.

15Vidjeh sve žive koji hode pod suncem gdje pristaju za djetetom drugim, koje će stupiti na njegovo mjesto. Nema kraja narodu koji bijaše pred njim, a koji poslije nastanu neće se radovati njemu. I to je taština i muka duhu.

16